Prva misao koja mi se javlja vezano uz vatru i srednji vijek (renesansu) su spaljivanje vještica i inkvizicija. Zatim slijede paljenje kmetovskih sela, njihovih siromašnih slamnatih kućica, od strane različitih silnika i osvajača. Pa je tu opsada drvenih kula, utvrda i dvoraca, katapulti i vatrene strijele. Tek na kraju, vatra me podjeća na kovača i njegovo mijehom raspirano kovačko ognjište - tog središnjeg mjesta za izradu srednjevjekovnih oruđa za rad, hladnog oružja i oklopa.
Kako se danas na susretima zaljubljenika u srednji vijek i renesansno razdoblje ne proganjaju vještice i nema zainteresiranih za “live” spaljivanje vještica na lomači, vatra je prisutna tek kao egzibicija – njome se igraju i njom nas zabavljaju žongleri.
Jednu takvu priliku nije propustio Matija Moškon, vrsni fotograf DDC-a. Svojim je fotoaparatom strpljivo bilježio vještine srednjevjekovnih žonglera, a svojim fotografskim umijećem prikazao igru s vatrom kao umjetničko djelo, u obliku u kojem ga nisu doživjeli niti učesnici niti gledaoci tog spektakla. (2007.)
U svojim okupljanjima odijevaju se i žive (barem dan ili dva) na način srednjevjekovnih i renesansnih vitezova, njihovih dama, paževa, kmetova... Zaljubljuju se u dvorske dame, poštuju kraljeve, namjesnike i crkvene velikodostojnike. Otvoreni su, iskreni i, nadasve, pošteni. Svojim šarenilom kostima, dobro uživljeni u uloge viteza, crkvenjaka, dvorskih dama, kmetova, krvnika, konjanika ili vojnika, atrakcija su svugdje gdje razviju svoj tabor.
Kao takvi, često su gosti turističkih organizacija u različitim prigodama kojima oplemenjuju samu manifestaciju domaćina. U zadnje vrijeme broj ljubitelja tog razdoblja je narastao toliko da se priređuje niz specijaliziranih turističkih događanja sa samo jednom temom – srednjevjekovni ili renesansni susreti i festivali. Broj turista koji posjećuju takva okupljanja svakim danom je sve više.
Da bi dočarali bogatstvo likova, zanimljivih detalja, kao i rekonstrukciju načina života koji se tada stvarno isplati vidjeti, pogledajte fotografije autora Zlatka Moškona. (2006.)